Međugorski glas

08.04.2012., nedjelja

Međugorski Uskrs

- 06:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Sretan Uskrs!

- 03:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.03.2012., nedjelja

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. ožujka 2012. godine

- 19:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blagovijest

- 11:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.03.2012., nedjelja

Gospina godišnja poruka vidjelici Mirjani, 18. ožujka 2012. godine

Milost Gospina majčinskog posredništva Bezgrješno Marijino srce, neukaljano posljedicom Evina lakovjerja, prožeto Božjom voljom, ispunjeno istinom, urešeno ljepotom rajske svjetlosti i obujmljeno glazbom žive riječi, neumorno poziva dječicu u Očev zagrljaj, u blijesak nepomućene radosti što svenazočna i vječna struji iz stvarnosti nebeske. Prečista je Majka naših neuprljanih duša, vjerna čuvarica milosrđa darovanog u sakramentu krštenja, kojim nas Gospodin oslobađa iz magluština zloga i poništava praroditeljske grijehe. Ako joj se potpunos predamo, ako joj posvetimo vlastite živote, ako je uzljubimo srcem i dušom, čuvat će nas od nasrtaja tame, od podmuklosti oca propasti, od laži i prevrtljivosti koje nam umnožavaju mlakost i podrivaju vjeru. Zaštitit će nas Gospa od svih naopakosti svijeta, od nečistih duhova koji nam se perfidno uvlače u srca preko školstva i zdravstva, preko prijetvornih proroka i bučnih medija, preko uzoholjene znanosti i liberalne teologije. Pripremit će nas za častan odlazak s ovoga svijeta, vodit će nas prema uskim vratima kroz koja se ulazi u život vječni. Dakako, to ne isključuje kušnje i patnje koje će nas pratiti u zemaljskom trajanju, poruge i omalovažavanja kojima će nas napadati protivnik od početka, progone i osude kojima će nas neprestano zasipati mržnje. Jer mnoga su srca, omamljena lažnim obećanjima, prihvatila načelo neodgovornosti i lagodnost življenja te iz slobodnog Božjeg ovčinjaka dragovoljno prešla u tamnicu zvjerinjaka, zamaskiranu blještavim paravanima iza kojih zjapi bijeda i pustoš, okljaštreni krajobraz tuge što vode u propast i nigdinu. Ali zato imamo Uzoritu, posrednicu koja nas zagovara pred Božjim prijestoljem, odvjetnicu koja nas pred Svevišnjim opravdava zbog naših slabosti, sponu koja nas veže s Istinom, svjetionik koji nam obasjava put i ruke koje nas izvlače iz zamki napasnika. Dok god budemo zagledani u ljepotu Bezgrješnog srca, lakše ćemo prebroditi poteškoće i poniženja te stoički podnositi zlobu i zavist. Neće nam Gospodin, za razliku od zavodnikovih brjemena, nikada nametnuti križ koji ne možemo nositi. Ako se takvo što i dogodi, poslat će nam bližnjega da nam pomogne stići do cilja. Tek potpuno povjerenje u Božje milosrđe, krijepit će nas radošću i snagom kojom ćemo ustrajno koračati putem istine. Bogočovjerk Isus Krist, naš Bog i brat, otkupitelj i spasitelj, Jaganjac Očev i sin Marijin, jednom zauvijek pobijedivši zloga, naučio nas je kako se oduprijeti zavodljivim podmetanjima. Svejedno, njegova pobjeda nad tamom i smrću neće nam puno pomoći ako sotonu prihvatimo za oca, ako se budemo hranili otrovom taštine, ako sbi namijenimo ulogu tužitelja i suca. Uzaludne su nam sve opomene i Božja dobrota ako se priklonimo poganstvu, ako veličamo prepredenost, ako trajemo s lažju na usnama i urotom u srcu, ako se uznosimo grijesima i kitimo lukavošću. Nama je ugledati se na Onu koja je puna milosti i miline, oličenje poniznosti i poslušnosti, koja je na zemaljskom putu slijedila Božju volju, koja nam dohodi iz vječnosti da bi nas hrabrila i bodrila, da bi nas jačala u ustrajnosti vjere, da bi nas vodila Sinovu nauku i pomogla da ne pokleknemo pred silama tame, pred podmuklom planom raščovječenja što zatamnjuje svjetlost duša i odvaja srca od izvora jasnoće. Preklinje nas Gospa da joj se do kraja predamo, da se otvorimo melemu njezina glasa, da poslušamo riječi koje rastu iz njezina srca, da prihvatimo savjete koji su slap ljubavi i staza spasenja. Na nama je da se odlučimo hoćemo li i dalje biti djeca svijeta ili cvjetovi Marijini, hoćemo li se prikloniti prolaznosti ili se bez oklijevanja predati u ruke Djevičine. Nama je izabrati komu ćemo služiti i komu vjerovati, carstvu tame ili kraljevstvu radosti. Hoćemo li se danas odricati da bismo sutra imali ili imati danas da bismo u konačnici sve izgubili? Hoćemo li biti bitku za spas ili propast svijeta, hoćemo li biti vojska Marijina ili robovi zavodnikovi?! Hoćemo li postiti od ponuda zatornikovih ili se bez otpora predati sofisticiranoj laži? Ako se slijepo povodimo za zakonima svijeta, ako bez kritičnosti i zdravog razuma prihvatimo sve ono što nam nude službenici nečastivoga, Isusa ne možemo svjedočiti. Sjetimo se samo njegove kušnje u pustinji, provokativnih pitanja i nagovaranja kojima ga je zasipao lažac. Ni danas nije drukčije, okruženi smo istim zavitlavanjima kojima se pala ljudska narav, ako nije usidrena u mudrosti Božjoj, teško može oduprijeti. Pozna Prečista naše slabosti, nedosljednosti i nemoć onih koji pokušavaju sjediti na dvama stolcima. Tek iskrena posveta Bezgrješnom srcu donosi ozdravljenje. Vrijeme oporavka može biti dugo i mukotrpno, promjene brže ili sporije, ali rezultati nikada ne izostaju. Proprcionalno našem molitvenom prijeteljevanju s Gospom, u srcu će blijedjeti užici svijeta, a rasti svjetlosni vodostaj uzbibane nebeske radosti. Ako se u donošenju bilo kakve odluke spontano upitamo što bi nam savjetovala Majka, znat ćemo da smo njezini i da joj u potpunosti pripadamo. Oni koji vole Mariju i s njom putuju dolinom suza, nikada joj ništa nažao neće učiniti jer znaju da bi naopakošću ranili Djevičino srce i odbacili ljubav Božju u kojoj ona cvjeta i diše.

- 18:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.03.2012., petak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. ožujka 2012. godine

Apostolat božanskog svjetla u vremenu beznađa U neravnopravnoj borbi s duhom svijeta, kad nam se čini da nam izmiče tlo pod nogama, da nas izdaje snaga i da pod teretom križa posustajemo u napornom koračanju uskom i strmovitom stazom vjere, podiže nas Gospin glas i jača milosna glazba njezinih riječi. Dok nas uporno poziva u Sinovo naručje, u jasnoću i dubinu otkupiteljskog svjetla, mi se i dalje, malodušni i nijemi, prepuštamo zavodljivoj omami lažnih obećanja, nesposobni za odricanje i nepripremljeni za bitku s vlastitim zabludama koje nas uvlače u mrežu samodopadnosti, zaslijepljenosti i gluhoće. Jer opora je istina, ne laska nestalnosti ljudskih osjećaja, ne podilazi svijetu mašte i ne šuruje s lažima i propadljivošću. Ona je brana koja nas štiti od naopakih nauka, a nama je odlučiti hoćemo li ostati u okrilju njezine mudrosti ili voditi rasprave s gluhim, vidljivim i nevidljivim, vjetrenjačama svijeta. Teško je otvoriti oči onima koji imaju moć, novac, vlast, oružje i sredstva prisile jer su se već cijelim srcem opredijelili za kneza propasti, da bi s njim mahnitali i razapinjali one koji još u sebi nose plamen istine. Nepodnošljiva halabuka medija koji veliča uzoholjena i besmislena znanja, koja ljubav poistovjećuju s razvratništvom, a radost izjednačuju s tjelesnim užicima, odvlači nam srca u tamu neznanja, u ispremješanost dobra i zla, u pomrčinu ideja, svjetonazora, kratkotrajnih čuda i dugotrajne omamljenosti, gdje se ne nazire ni put, ni život, ni istina. Nudi li nam svijet spasenje, hoće li nam pomoći u agonoji smrtnoga časa, hoće li zaustaviti mržnju i ljubomoru, hoće li ukinuti raspadljivost svega vidljivoga, hoće li nas ozdravljati pohlepom, pohotom, ohološću i prijezirom? Trajemo u vremenu velike kušnje, uvučeni u vrtlog zamamnih privida, opkoljeni rešetkama nevidljivog kaveza kojeg će vrata uskoro biti zatvorena. Tko se u njemu nađe, bit će označen žigom zvijeri, a na ostale, koji izmaknu lucidnom mamcu Antikristove propagande, krenut će nemilosrdan lov, organizirani progoni, blaćenje i omalovažavanje. Živimo u danima u kojima je i najmanji tračak istine isprepleten pramenovima laži pa je zato zamagljenom svjetioniku srca teško prodrijeti na mračnu pučinu gdje plutaju izgubljeni brodovi puni gnjileža i nesnosnog smrada što se šire iz pomahnitalih demona, koji se rađaju iz usta nečastivoga. nečastivoga. Poziva Gospa vjerne da budu na pomoći bližnjima, da se zauzmu za zavedene i uplašene, da obasjaju svjetlošću sve one koji u naivnosti i lakovjernosti ne zamjećuju prepredeno muljanje zloga, koji se opijeni obećanjima i opsjenjeni naopakim uzorima pokloniše apologetima grozomornog plana, onima koji u nama raščovječuju Božju ljepotu i svode ljudskost na razinu animalnih poriva. Svatko od nas može, ako je uronjen u Krista, svojim životom i dosljednošću u izvršavanju njegovih zapovijedi, biti uzor i primjer onima koji ne pronalaze iuzlaz iz začaranog kruga podvojenosti, nesigurnosti i varki. Jer uzaludne su riječi ako se ne oživotvoruju djelima i zalud nam djela koja ne rastu iz ljubavi. A ljubav je darivanje i uvijek je povezana s odricanjem od samoga sebe i stvari koje nas okružuju. Ona je nesebična i otvorena Onome koji nas je stvorio na svoju sliku, sliku koju često zatamnjujemo koprenom nevjere i sumnje, odvajajući se od nje zidovima nepovjerenja i naplavinama nesigurnosti. Poziva nas Prečista u Sinovo naručje, u zagrljaj Onome koji je na križu pobijedio kneza svijeta, koji je poništio smrt i grijehe, porazio tamu i raspadljivost. Zato svi koji su u Isusu nesebično se daju i zajedno s njim pobjeđuju u bici koja će preobraziti povijest i vrijeme, koja će dokinuti vladavinu kneza propasti, koji je, zahvaljujući našim opačinama, ponovno ojačao. Samo molitvom, vjernošću i strpljivošću, možemo se pripremiti za drugi Gospodinov dolazak, trenutak koji će ojačati slabe i nemoćne, sretni čas u kojem će se odvojiti žito od kukolja, a nečistoća i poroci biti bačeni u bezdan. Kad nas pročisti vatra ljubavi i zagrli plamen Otkupljenja, nestat će tlapnje i snohvatice i vidjet ćemo jasno istinu u punini, spoznati sjaj nove stvarnosti koja je za nas davno priprenljena i koju smo čežnjom nosili u srcima. Otvorimo oči i prepoznajmo što se oko nas i nama događa, pripremimo se za teškoće koje dohode, ne bojmo se krenuti u krenuti trnovitim putem na koji nas poziva Majka. Uzmimo krunicu u ruku i raspirimo ljubav u srcu te hrabro, unatoč poruzi svijeta i prividnoj snazi zloga, svjedočimo da smo Marijini. Budimo uz onu koje se boji edenska zmija i kojoj će zgnječiti glavu u ime sve svoje dječice. Budimo spremni za objavu prve međugorske tajne i molimo za svećenike jer će nam u onaj dan itekako biti potrebna njihova pomoć.

- 14:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.03.2012., četvrtak

Ispovijed

Znam, Bože, nisam po tvojoj mjeri, život na grijesima gradim, spotičem se u vjeri naplavljen sjenama, rastrgnut mijenama, sapleten brigama, opkoljen knjigama, zatrpan slikama, prepušten prilikama, zaglušen kricima, zaveden naucima, optočen lažima, izvrgnut dražima. Svejedno, Bože, prati me tvoja dobrota sveta, kucaš na vrata zarobljeniku svijeta, srce budiš iz neposluha. Hvala Ti što bar spoznati mogu kako je veliko Tvoje praštanje.

- 23:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.02.2012., subota

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. veljače 2012. godine

Molitva srcem u svjetlu žive riječi Kopne snjegovi i hlapi mrzli dašak zime. Jenjava buka poganskih svečanosti što je kulmilirale u prohujale pokladne dane, ali zato mediji ne prestaju proizvoditi larmu, od muhe praveći slona, gradeći somnabulističke vijesti na krhkim temeljima sporadičnih događaja. Zaokupljeni brigom o uginulim psima i promrzlim pticama, i ne primjećuju ugrozu ljudskih života, koje progresivni eksperimentalisti novoga doba u đavoljim laboratorijima tamane kao insekte. Jesmo li na kraju punine vremena, na koncu milosnih dana što nam ih je darovalo rođanje Bogočovjekovo? Je li čovječanstvo istinu i jasnoću Radosne vijesti zamijenilo mrakom mitologijskog kaosa? Hoćemo li i dalje naivno udisati otrovne opijate zloga ili radije umivati duše u blaženoj čistoći Gospina glasa? Hoćemo li se prikloniti molitvi i sjaju Duha Svetoga ili bezglavo srljati za slijepcima koji nas vode prema provaliji propasti? Želimo li i dalje mudrovati, pametovati i raspravljati o nedorečenim pretpostavkama i krhkom znanju ili se srcem i dušom otvoriti objavljenoj mudrosti na koju nas poziva Kraljica neba i zemlje? Ako nismo u Gospodinu, uzaludna su sva naša napinjanja i propinjanja kojima želimo dosegnuti zračak punine. Jer sve nam je već darovano, a mi tek u poniznosti možemo otkrivati zakopano blago, krijepeći se na očišćujućem plamenu svetih sakramenata i molitvom proničući u otajstvo Isusova nauka. Tek molitva srcem pomiče nas iz letargije i učmalosti, ona je prijelaz iz ravnodušnosti u radost, iskorak iz pasivnosti vjere u aktivnost duha. Ujedno je i smjerokaz na raskrižjima gdje se sijeku putovi slobodne volje, čeznutljivi monolog ispunjen smirujućim odjekom Božjega glasa. Kad joj se do kraja predamo, prođe nas volja za ispraznim razgovorima, postaju nam smiješna jalova verbalna nadmetanja. Ona svijetu svjedoči mirom moliteljevim jer mu čisti srce, liječi ga od uznositosti i samodopadnosti, otvara okna kroz koja struji svjetlost iz vječnog u vremenito. Iskrenom i duboko molitvom udaljavamo se od hvastanja, približavamo se vlastitom biću, gorkoj i slatkoj istini o nama samima, spoznajemo nemoć i otkrivamo uzaludnost planova što se nepovratno ruše u mijenama prolaznosti. Uviđamo da nam djela bez ljubavi ne mogu otvoriti uska vrata što vode u raskoš kraljevstva nebeskoga. Kad nas Gospa upućuje na čitanje Svetoga pisma, onda nam ujedno poručuje da su nam uzaludna sva nastojanja u prikupljanja znanja jer s njima nećemo daleko odmaći, nećemo biti ni sretniji niti zadovoljniji, nećemo naći odgovor o smislu života, a niti dodirnuti zraku spasenjske svjetlosti. Jer sve se na svijetu završava u prolaznosti i smrti, u propadljivosti i zabludama, u nedorečenosti i neznanju. Sjetimo se svih pročitanih knjiga i svih zabluda kojima su nas obasipale, prisjetimo se svih onih teorija na koje su se kleli umnici svijeta a koje je vrijeme razorilo i otpuhnulo u ropotarnicu truleža jer nisu bile u istini. Koliko nam rana i ožiljaka, a da ih često nismo ni svjesni, na duši i umu ostaviše štiva što ih zavedenim umovima nadahnuo knez propasti. Koliko ispljuvaka nečistog duha, prenijetih iz glazbe, likovnosti i literature, još uvijek truje naša začarana srca? S kakvom li tek tvrdoglavošću pokušavamo zadržati to nekorisno blago, misleći da ćemo bez njega ostati zakinuti u znanju, da ćemo izgubiti štit koji nas čuva u arenama svijeta. Ne želimo priznati da smo od oholosti opterećujećeg znanja u sebi izgradili utvrde samoljublja, da smo se ogradili zidinama kroz koja ne prosijava svjetlost istine. Čitajući Bibliju i uranjajući u izvor žive riječi, mi se čistimo i oslobađamo od nakupina ispraznosti, preslažemo regale duše i rješavamo se nepotrebnih balasta, odbacujući ih na smetište zaborava. U troslojevitosti pristupa Božjoj riječi ponajprije čitamo tekst na razini razumskog zaključivanja, kojeg bismo mogli nazvati jednoplošnim jer ga prihvaćamo razumom i razumijevanjem koje iz njega proizlazi. To je tek čeprkanje po površini koje ne dopire u svijet duha. Razmatranjem i čitanjem javljaju se slike koje se bliske iskustvu naučenog i viđenog. Tek u trećem sloju, začinjenom molitvom i potpunim predanjem, uviđamo životodajnost svake riječi koja se metamoforzira u svoju bit gdje se sve riječi sublimiraju u jednu, gdje se slap života sjedinjuje sa svojim izvorom. U takvom poniranju vidimo istinu, iako je ne možemo potpuno dokučiti, ali je osjećamo, u njoj trajemo i s njom se preobražavamo. Zato je bitno u kakvom stanju i raspoloženju prilazim o riječi Božjoj. Ako je čitamo kao literaturu, onda ćemo je razumjeti tek na informativnoj razini, odijeljeni od istine i punine. Ali ako joj pristupamo kao izvoru života, onda će se i u nama događati promjene. Poslušajmo Gospu jer ona sigurno zna gdje ćemo naći mir i radost življenja!

- 19:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.02.2012., srijeda

Opomena

- 06:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.02.2012., četvrtak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. veljače 2012. godine

Zaslijepljeni svijet u obruču laži Dok se na kraju slijepe ulice stropoštavamo u ponor zaslijepljujuće laži, podižu nas Gospine ruke i ozdravljuje nas njezin brižni glas. Vapijućim preklinjanjem doziva zalutalu dječicu, umiva nas suzama svoga Bezgrješnog srca i hrani ozdravljujućim riječima koje na nas teke poput svjetlosnog slapa. Govori nam o drugačijem svijetu, zbori o istini kojoj se trebamo prikloniti, za koju se vrijedi žrtvovati u ime ljubavi i spasa čovječanstva. Ukazuje nam na Božju nazočnost, njegovu dobrotu i milosrđe, njegovu strpljivost, razumijevanje i praštanje. A mi, umjesto da ga upoznamo i slijedimo, srca i duše dragovoljno prepuštamo zavodljivom zovu kneza propasti i ne sluteći u kakvu nas nemoć i očaj baca odijeljenost od Stvoritelja. Gluhi i slijepi posrćemo u magluštinama opijata, pijani i anestezirani teturamo se putovima propasti, željno osluškujući nove laži koje nas još dublje uvlače u beznađe i gorčinu. Ne želimo vidjeti da svijet kakav smo poznavali, bar onaj dio koji se temeljio na moralnim načelima izniklih iz Božjih zapovijedi, nepovratno nestaje. Ne usuđujemo se prihvatiti činjenice da su narodi i države već bankrotirali materijalno i duhovno, da je svijet pred potpunim rasulom iz kojeg ga može izvući tek Božji zahvat i naša odanost Isusovu nauku, bespogovorno prihvaćanje Gospinih zahtjeva i duboko promišljanje njezinih opominjućih poruka. Nikakve asocijacije, a niti megalomanski projekti, pa zvale se one EU, UN ili NATO, neće i ne mogu donijeti mir srcima ljudskim, već naprotiv, sve nas mogu povući u još dublja predjela tame, gdje čovjek postaje rob manipulacija, drogiran slatkorječivošću ispraznih obećanja i zapleten u mrežu pseudoznanstvenih i inih umotvorina. Pogledajmo što nam nude političari, koji su tek vidljivi marionetski dio goleme sante propasti što podmuklo plovi prema kobilici broda zvanog kugla zemaljska. Sjeća li se još itko kada su banke, umjesto usluga, počele nuditi proizvode u kojima je bio zapakiran pakleni stroj, kad su slijepe i naivne navukli na tanak led, kad su počele kupovati vode i izvore koji mogu biti samo Stvoriteljevo vlasništvo? Sjećamo li se kad su sportaši bili pozitivni uzori mladima, kad se radom i asketskim životom postizao uspjeh? A danas, poroci i nezasluženo zarađene hrpe novaca, postaju primjer i orijentir onima koji odrastaju u sredinama zagađenim gnjilim proklamacijama životnog uspjeha U ovom svijetu regija i „regiona“, gdje nestaju narodi jezici, gdje se kaos prikazuje kao idila, gdje moć medija podriva stablo vjere, gdje vjetrovi privida ljuljaju fundamente istine, gdje se najjače osjeća potres novog svjetskog poretka, nastanila se zraka nebeske slave da bi nas poučila o ljubavi i životu, da bi nam otvorila zaslijepljene oči, da bi nas pripremila za konačnu bitku u kojoj će tek očišćena i ponizna srca prepoznati navale tame i zadobiti milost da je, zajedno s Majkom, protjeraju iz ljudskih duša. Po svemu sudeći, Gospa se ipak oslanja na malo stado vjernih jer mnoga srca su zatvorena i ne čuju njezin glas i ne prihvaćaju ozbiljno njezine riječi. Jer puno ih misli da su to samo nepotvrđena ukazanja koja nikoga ne obvezuju. Eto, imaju ljudi Bibliju i riječ Božju pa se po njima trebaju ravnati. Da, to je istina, ali Gospa i dolazi upravo zato što se Sveto pismo zaboravilo, a nauk Isusov izokrenuo. Nitko ne moli Duha Svetoga da mu ozdravi oči i pomogne u razlučivanju mraka i svjetlosti, već srlja putovima propasti što vode pohlepi i požudi. Obruč laži neumoljivo se stišće oko isprepadanih i obnevidjelih duša koje se hrane ohološću i grijehom, koje omamljene i zavedene slijede nesnosnu buka sotoninih glasnogovornika i upijaju opijate eteričnih i ezoteričnih pričina. Na nama je da se odlučimo za dobro, da prihvatimo svoj križ i nepokolebljivo krenemo putem koji nam je Marija izmolila. Iskoraknimo u jednostavnost gdje ne dopire trešnja podzemne glazbe, gdje ne stoluju poznati i priznati, gdje ne harače popularni i veliki, gdje ne dohode moćni i slavni, gdje se ljepota zime i bjelina snjegova proglašavaju kataklizmom. Jer sve skupa je šaka jada koja će se smućati i proliti kad se oživotvore međugorske tajne i kad planove kneza svijeta pobijedi i poništi Veliki Božji plan. Zato, dječice, uzmimo krunicu u ruke i pustite molitvi neka se nastani u srcima. Živite s Isusom današnji dan jer sutra tko zna što će biti. Pripremite se za odlazak časni da vas se Gospodin ne bi postidio. Odlučite se za odricanje da biste imali život u punini i izobilju. Odbacite ponude svijeta, porionite uz obitelj i štitite bližnjega. Gledajte trezveno svijet oko sebe pa ćete brzo uvidjeti da sva njegova čuda, nove tehnologije i isforsirana znanje, ne vrijede više od vrta ispod kuće u kojem još uvijek, Bogu hvala, raste luk i kupus, cvjetaju ruže i odzvanja cvrkut ptica. I ne zaboravite, dok još nije kasno, nabaviti novu zalihu motika i lopata jer će vam zatrebati u ove-one dane. Uskoro će kucnuti čas, a možda je već kucnuo. Ne bojte se!

- 13:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.01.2012., srijeda

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. siječnja 2012. godine

Budimo Gospine ispružene ruke Dok stojimo na raskrižju odluka, pred putovima mira i nemira, dobrote i zlopamćenja, praštanja i osvete, pohlepe i darivanja, doziva nas svjetlost Bezgrješnog srca Marijina, očišćujući plamen samilosti i ljubavi u kojem izgaraju grijesi dječice i rasplinjuje se tama misli, riječi, djela i propusta. Ozdravljuje nas Gospa dahom čistoće što preko njezinih riječi struji s izvora punine, što se na bezglavost svijeta prelijeva iz ljepote kraljevstva nebeskoga. Ukazuje nam Prečista na svoje Srce, neuprljano nečistoćom istočnoga grijeha, na Srce koje prebiva u zagrljaju Božje volje, koje je zagovarateljska nada dječici što lutaju bespućima prijevara i zavodljivosti. To nam je ujedno i jasna poruka iz koje možemo zaključiti da Gosodin u času začeća svakoj duši najprije stvara srce iz kojeg se razvija duh i tijelo, razum i osjetila, žig vječnosti i snaga vjere koja nas održava živima na uzburkanom moru nestalnosti i kušnja. Ona koja je začeta bez sjene praroditeljskog lakovjerja i tako postala Majkom naših obnovljenih srdaca na kojima je biljeg sakramenta krštenja i neugasli znamen Isusovih obećanja, najbolje pozna i razumije naše sumnje i muke, našu isprepadanost i zavedenost, našu nemoć i usplahiranost, naše nedostatke zbog kojih se teško odupiremo lukavosti kneza svijeta. Ona koja je rodila novoga čovjeka, koja se stopila s Drugom božanskom osobom, koja nam je donijela Sina i otkupitelja u svemu jednakog nama, osim u grijehu, pokušava nas, neumorno i s velikom strpljivošću, vratiti Onome koji je put u radost i izobilje, iz čijeg bogočovještva izranja slika onih koji ga razumiju i ljube, koji slušaju njegove zapovijedi i klanjaju se njegovoj dobroti. Jer zdravom osobom čovjek postaje tek onda kad slijedi Krista. Jedino tako može izbjeći zamkama zavodljivca, oduprijeti se navalama lažnih proroka i ne slijediti slijepo isprazna obećanja, ne nasjedati frivolnim čudima i ne upijati nauk nadobudnih učitelja. Sjetimo se da se Isus na Posljenjoj večeri razdijelio i podijelio lomljenjem kruha i da nam je ostavio sebe u svetoj Euharistiji da svi oni koji s vjerom i povjerenjem blaguju Tijelo postanu sudionici njegove slave, ali isto tako i subraća koja će nositi križ do konca svijeta, koja će pomagati da djelo Otkupljenja donese radost svakom čovjeku pa tako i onima koji ne upoznaše njegovu ljubav. Zašto Gospa uvijek naglašava vrijednost i snagu molitve? Pa zato što je sotona jak i što mu se ne možemo oduprijeti vlastitim smicalicama i znanjem, što ga ne možemo nadmudriti i pobijediti njegovim oružjem, već jednostavnošću življenja, blagodatima odricanja i nenavezanošću na ponude svijeta. U tome nam ponajviše pomaže molitva jer nas jedino ona približava Bogu i punini istine, vraća nam povjerenje u Stvoriteljevu svemogućnost i otključava nam vrata što vode u stvarnost kraljevstva nebeskoga. Iskrena i duboka molitva čisti srca i oslobađa nas zavisti, zlobe i ljubomore, pomaže nam da lakše razlikujemo bitno od nebitnoga, da prolazne radosti i brige ispunimo mirom Božje volje, da tvrdoglavo ne planiramo životne putove i ne zanosimo se stvarima koje će nam u konačnici donijeti očaj i gorčinu, koje će nam oduzeti mir i udaljiti nas od puta na koji smo već zakoračili. Moramo priznati da nas navezanost na vlastite brige i planove, u kojima su duboko infiltrirane zavodnikove smicalice, odvraćaju od molitve i puta koji vodi u život, a nemir srca i oči umočene u tlapnje svijeta, odvlače nas od Božje blizine. Priklanjamo se vidljivome, otežali od obveza i izmoždeni od snohvatica, mlaki i iznemogli, pospani i umorni. Zaboravljamo se i gubimo u besmislenim lutanjima, u stereotipima koji se vrte u začaranom krugu. Samo je molitva iskorak u stvarnost nevidljivoga, u tajnu koja nam na taj način prestaje biti daleka, koja nas obujmljuje toplinom i uvodi u mir i sigurnost, u svijet neprolaznoga gdje nestaju sjene raspadljivoga, a buja i cvjeta svježina, kristalna čistoća vječne svjetlosti. Nikada ne smijemo izgubiti spone koje nas vežu s molitvom jer ona je most do druge obale. Sve što se jednom sruši, mora se graditi iz početka. Zato ne propuštajmo svakodnevnu molitvu, ne rušimo ono što smo mukotrpno sagradili, već, unatoč suhoći i podvalama zloga, nastavimo moliti i u danima kad nam se čini da je Bog daleko. Tek ustrajna i duga molitva, koja je ujedno i nepokolebljiva bitka sa sumnjom i hladnoćom, donosi veličanstvene plodove, obdaruje nas milostima i uvodi u radost koju ne mogu zatamniti sve mudrosti svijeta. Stopit ćemo se s Gospom i njezinim molitvama, upoznat ćemo ljepotu Srca bezgrješnoga, u njemu naći utočište i postati ispružene Marijine ruke, svjedoc i glasnici nade što se istinom bore za istinu i prokazuju spletke lašca od početka.

- 20:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.01.2012., ponedjeljak

Ne bojte se!

- 10:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.